Franjevački samostan sv. Bonaventure, Visoko

Dragi moji i drage moje. 

Upravo sam se vratio iz posjeta franjevačkom samostanu u Visokom. Bio sam pozvan na dan otvorenih vrata te 21. susret ministranata. Došao sam dobre volje i iskreno otvoren da vidim kako postulanti žive u zajednici, što rade i kako djeluju. Vjerujte mi oduševljen sam. Svi su otvoreni, iskreni, traže pomoć u koliko im treba, kolegijalnost pa čak i prijateljstvo je na vrhuncu. Ne gleda svatko svoje poslove, a da žive u zajednici, nego su doslovno u zajednici i tako žive. Puni duha zajedništva. Kada osjetite takvo što jednostavno želite ostati s njima, ne otići. No na žalost morao sam jer su obaveze na fakultetu još kratko ostale, ali s Božjom pomoći se vraćam u 9. mjesecu i počinjem svoju franjevačku formaciju polaganim koracima. 

Najviše bih volio da mogu dobiti sobu pokojnog ujke u kojoj je on bio dok je boravio u Visokom. Da idem jednakim putem poput njega, da njegov dobri duh bude uz mene, da rastem u franjevačkom ozračju kako je on rastao, da slijedim njegov put ali na svoj način. Znam da neću biti jednak kao on, da neću djelovati poput njega. No znam jedno, truditi ću se biti franjevac kakav trebam biti, truditi se biti iskren i iskreno slijediti nauk i put sv. Franje. 

Idem svjesno da put neće biti lagan, biti će mnogo kušnji, biti će padanja ali je bitno da se ustanem i nastavim uzdignute glave dalje. Bitno je da ne ostanem dolje, jer ako se to dogodi od mene neće nikada biti iskrenog franjevca, pravoga franjevca i onoga koji će biti služitelj Bogu i narodu. 

Ono što treba svaki postulant, novicijant i na kraju zaređeni fratar svećenik znati u upamtiti, a to je da njegov poziv dolazi od Boga, ne od njega samoga. Ne biti uzdignut i bahat, pun sebe, nego pun osjećaja i mirnoće te ljubavi prema onima kojima je poslan. 

Puno ću više pisati o samostanu i životu tamo kada krenem živjeti i formirati se kao osoba i franjevac. Do tada vas sve pozdravljam i svakako, nastaviti ću pisati o Africi i pričama o njoj. 😊


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako sam odlučio postati fratar?

Ruanda; tisuću brda, milijun osmijeha i dom Franjevaca

Siroma' čo'ek