Mučenici iz DR Konga

-
Časna sestra Anuarite Nengapeta i blaženi Izidor Bakanja. Oboje su ubijeni jer su nasljedovali i ljubili Krista svim svojim srcem, i svojom upornošću i marljivim djelovanjem davali svjetliju budućnost narodu Konga, što je na žalost pojedinim ljudima smetalo.
Časna sestra Anuarite Nengapeta
Rođena je 29. prosinca 1939. godine u gradu Wamba. Pripadala je plemenu Wabudu. Obitelj je imala šestero djece, od kojih je s. Anuarite bila četvrto dijete. Na krštenju je dobila ima Anuarite što ima značenje ona koja se smije ratu. Ono što se protivi našoj vjeri, ako si jednom kršten, kršten si zauvijek, no u slučaju s. Anuarite je bilo i drugoga puta. Razlog tomu je što joj se izgubio krsni list. Drugi puta je uzela ime Alfonsina. U redovnilku zajednicu sv. Obitelji ulazi kada je napunila 16 godina. Polaže svečane zavjete i uzima ime s. Marija-Klementina. Pleme koje je posebno uspostavljalo otpor protiv misionara Simba, što znači Lav diglo je ustanak 1964. godine. U studenom iste godine došli su kamionima pred samostan i naredili svim sestrama da krenu u Isiro. Sve sestre su se molile na putu, te u jednom trenutku zaustavlja se konvoj i pleme Simba naređuje da pobacaju sve nabožne predmete, što sestre odbijaju. Svakako su im oduzeli, ali je sestra Klementina-Marija sačuvala Gospin kipić.U Isuiru su ih vođe ustanka Ngalo i Olombe tražili da odaberu dvije sestre za priležnice, što su one odbile. No ovi su izabrali sestru Bokumu i sestru Klementinu. Prvo su ih počeli  tući, a jedan od njih je s. Klementinu prostrijelio u ruku, te su je izboli noževima. Sestre su je unijele u kuću, ali je na žalost preminula. Njeno tijelo nakon ustanka su ekshumirali, a kasnije su je sestre prenijele u matičnu kuću gdje su je pokopali. Papa Ivan Pavao II. je sestru Klementinu proglasio blaženom 15. kolovoza 1985. godine.
Blaženi Izidor Bakanja

Blaženi Izidor Bakanja, bio je član plemena Boangi, rođen je u gradu Bokendala (Kongo) između 1880. i 1890. godine. Kako bi preživio, iako dječačić, radio je kao zidar ili na farmi. Kao zidar često je bio u društvu kršćana, te ih je jednoga dana zamolio da ga prime u njihovu zajednicu. Kršten je 6. svibnja 1906 godine, te je toga dana primio i škapular Gospe Karmelske. Prvu pričest je primio 8. kolovoza 1907. godine. Važnu ulogu u njegovom životu igra gubitak dotadašnjeg posla i odlazak na drugi. Tako se zapošljava na plantaži kod Belgijanca Van Cautera, čovjeka teške naravi i protivnika kršćana. Tamo je Izidor upoznao mnogo ljudi o poželio ih poučavati kršćanstvu, no to se nije svidjelo njegovom poslodavcu te mu to zabranjuje. On je poslušao, no nosio je medalju oko vrata što je vidio i Van Cauter te mu je zaprijetio da će mu se dogoditi svašta ako to ponovno ugleda. Tada mu je naredio da ju baci. No to Izidor nije učinio, te je Van Cauter ponovno vidio medaljicu oko njegova vrata na ručku kod obitelji Reynders te je dao bičevati Izidora. Naredio je bičevanje od 25 puta, nakon čega je Izidor uzeo krunicu i počeo moliti, na što se Van Cauter još više razbjesnio i ponovno dao bičevati Izidora, ali drugi puta do krvi Izidor je završio u zatvoru i po nalogu Van Cautera bilo mu je zabranjeno davati bilo što za jelo i piće, no njegovi prijatelji ipak donosili. Po izlasku iz zatvora Izidor nailazi na jednoga misionara koji ga je upitao zašto ga maltretiraju, točnije zlostavljaju. Izidorov odgovor je bio što je želio katehizirati i poučavati o kršćanstvu ljude na plantaži. Poradi mnogih udaraca koje je primio nije se mogao nakon nekoga vremena kretati, tako je tijelo gubilo na snazi, ali duh je jednako bio jak i dalje. Izidor je preminuo 15. kolovoza 1909. godine, a papa Ivan Pavao II. ga je proglasio blaženim 24. travnja 1994. godine tijekom održavanja Prve afričke sinode u Rimu. 
 Blaženi Izidor Bakanja
Sestra Anuarite Nengapeta




Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kako sam odlučio postati fratar?

-
Slika
Sigurno se pitate kakve ovaj naslov ima veze s Afrikom 😄 Ima velike, neću vas razočarati, obećavam 😛 Vidite, 2.2.1998. godine došla je vijest do moje obitelji kako je moj pokojni ujko ubijen. Fra Vjeko Ćurić bio je veliki čovjek, misionar, bosanski fratar. Taj dan neću zaboraviti iako sam imao tek nepunih 5 godina. Opisao sam to više u prvom dijelu priče  jeste li osjetili gdje pripadate pa možete tu pročitati. Danas su mnogi "opsjednuti" materijalnim stvarima, podložni su im. Ne brinite, ne pametujem, i sam sam potreban tehnike. Da je nisam potreban, i da se ne služim njome ovo ne bi ste čitali, sigurno. Ali da imam normalan odnos s tehnikom imam. Nisam navezan na tehniku, na igrice (iako ih volim zaigrati 😉), na telefon i sl. Koristim kada trebam, ali i kada želim vidjeti što se događa u svijetu, a ponajviše u Africi.  Nisam razmišljao do svoje 10-e godine o svećeničkom pozivu, niti u jednom trenutku, iako su mi mnogi govorili, kako to biva u Bosni &quo
Pročitajte više

Utemeljitelj franjevačkog reda- Sv. Franjo Asiški- prvi dio

-
Slika
Da nije bilo svetoga Franje i njegovih snova o boljoj Crkvi i iskrenom življenju vjere, ne bi bilo danas ni nas franjevaca misionara. Zato ću donijeti tekst o sv. Franji, začetniku reda koji mi postaje život. 😊 Začetnik franjevačkog pokreta jest Franjo, sin trgovca Petra Bernardona, iz grada Asiza u srednjoj Italiji. U ranoj mladosti bio je pun snova o divnoj budućnosti. I njegov je otac također mnogo očekivao za svoga sina; od svoje troje djece najviše je volio njega i radio na tom da mu on bude nasljednik u trgovini, da bude još bogatiji i uspješniji trgovac nego on i da s vremenom dobije možda uglednu javnu službu u svom gradu. Sam Franjo zanosio se vojničkom slavom: biti vitez a onda, možda, postati i plemić. To su razumljivi snovi gotovo svakog mladog čovjeka: biti priznat, moćan, biti i važiti kao junak, a bogatstvo treba da omogući slobodu i užitke. Ali, nekim čudnim djelovanjem, sve su se tri karijere o kojima su on i njegov otac sanjarili - trgovačka, viteška, činovnič
Pročitajte više