Afričke priče

Sigurno se pitate kakve ovaj naslov ima veze s Afrikom 😄 Ima velike, neću vas razočarati, obećavam 😛 Vidite, 2.2.1998. godine došla je vijest do moje obitelji kako je moj pokojni ujko ubijen. Fra Vjeko Ćurić bio je veliki čovjek, misionar, bosanski fratar. Taj dan neću zaboraviti iako sam imao tek nepunih 5 godina. Opisao sam to više u prvom dijelu priče  jeste li osjetili gdje pripadate pa možete tu pročitati. Danas su mnogi "opsjednuti" materijalnim stvarima, podložni su im. Ne brinite, ne pametujem, i sam sam potreban tehnike. Da je nisam potreban, i da se ne služim njome ovo ne bi ste čitali, sigurno. Ali da imam normalan odnos s tehnikom imam. Nisam navezan na tehniku, na igrice (iako ih volim zaigrati 😉), na telefon i sl. Koristim kada trebam, ali i kada želim vidjeti što se događa u svijetu, a ponajviše u Africi.  Nisam razmišljao do svoje 10-e godine o svećeničkom pozivu, niti u jednom trenutku, iako su mi mnogi govorili, kako to biva u Bosni &quo

Kako mi nedostaje... Ne volim nostalgiju. Mnogi u njoj uživaju, kažu sjeća ih na proživljeno. Više volim sama sjećanja bez pratnje nostalgije. Ali kada mi netko spomene Afriku i sve što je vezano za nju ona se javi. Javi se nostalgija, bez kucanja ulazi na vrata, bez pozdrava, bez pitanja. Ne dozvoljava da ju ispratim kao dostojnog gosta već na silu. Najčešće se tada ja predam pa počnem uživati, u inat. Sjećanja se vraćaju, želja za odlaskom u misije sve je veća. Sjećanje na predvečernje sate na Ruandskom brdašcu Kivumu. Ptice su utihnule. Vjetar u potpunosti stao. Čuje se gdje koji cvrčak. Odzvanja pjevanje zbora. Prekrasni glasovi nošeni vjetrom dolaze do moje kućice, sjedim i uživam. Svježa večer, čisto nebo, mjesec poput svjetiljke obasjava terase, polja, plantaže banana i kave. Svijetli po putu i postaje vodič kakav se najviše cijeni. Nostalgija, nekada prijateljica, često teret, a vjerna pratiteljica. Kako mi nedostaje taj "Crni kontinent", ali uskoro se vidi

Gledam događaje po Bosni i uspoređujem s Afrikom.  Ne znam kako vi na to gledate, koliko vas to dira, koliko vas to smeta. Mene inače ne smeta ništa... pa eto skoro ništa. Ovo me smeta, pale se zastave Hrvata, razbijaju se kuće Srba, napadaju se djeca Bošnjaka.. Ljudi koji žive u jednoj državi, ne mogu se smisliti. U Hrvatskoj žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Zemlja se samo zove Hrvatska. U Srbiji žive Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Zemlja se zove Srbija. Imaju li ti ljudi probleme kakvi se događaju u Bosni? Imaju li? Ne, nemaju, zato što žive normalnim, svojim životom, gledaju svoja posla, žive na način da se bore za sebe i svoje. Imaju svoja prava, nitko ne želi preuzeti vodstvo. Samo traže da im se da ono što im pripada. Znam Bosna je bačva baruta koja čeka da eskalira. Zašto? Zato što je takva zbog ljudi koji ju vode. Ljudi koji napadaju narod koji živi tamo, i dižu ih jedne protiv drugih. Sjetite se kakvi su ljudi međusobno bili za vrijeme poplave? Je li se gledalo tko j