Uganda


Dragi moji, evo malo priče o Ugandi. Znam, znam, rekao sam da će biti uskoro, a prošlo je sigurno tjedan, a možda i više dana. Što da radim, tako je grah pao 😝😝.

Nekoliko riječi o samoj Ugandi kao državi, njezinom teritoriju i ostalom, a onda moje iskustvo i doživljaj  Ugande. 

Uganda je država u istočnoj Africi, bez izlaza na more. Graniči na sjeveru s Južnim Sudanom, na istoku s Kenijom, na jugu s Tanzanijom, na jugozapadu s Ruandom te na zapadu s DR Kongom. Odlika ugandskoga krajobraza je niz golemih mravinjaka uz ceste. Nazupčani i strmi mravinjaci dosežu često visinu od 4-5 m. Kada smo kod mravinjaka, iskreno ja sam vidio tek nekoliko, i nisu bili baš uz cestu, nego dosta dalje od nje. Ali što je tu je, vjerojatno nisam išao tim predjelom države gdje su učestaliji. Što se visine tiče, a i širine svakako, istina je da su takvi, golemi.
Nešto jako zanimljivo o Ugandi, koja je za razliku od Ruande jako ravna, tako sam ja imao osjećaj kao da se vozim po Kupresu, što je kroz priču spomenuo i Ivica. 
Službeno po podacima iz 2007 godine Uganda je imala 28 574 909, što je vjerojatno da se taj broj do sada znatno povećao. Trebate znati da se tamo ne vodi redovito popis stanovništva tako da trebamo biti sretni da je i ovo ostvareno, i to relativno nedavno 😀. Od toga broja je samo 14 % stanovništva gradsko. Glavni je grad Kampala i broj stanovnika u Kampali je, isto te godine bio 1 455 027. Uganda se sastoji od 4 regije, 69 distrikta + distrikt, ovo distrikt samo znači glavnoga grada. Službeni jezik je Engleski i Svahili, a valuta je Ugandski šiling gdje jedan šiling iznosi 20 centi, što bi bilo 1, 20 kn. 

Svakako bi bilo lijepo za posjetiti selo Kalongo, to je moja preporuka vama, u koliko budete u mogućnosti naravno 😉.

Moje iskustvo Ugande

Prvo što mi je zapelo za oko po ulasku u Ugandu jest nered koji nas je zadesio. Ljudi se ne zamaraju previše gdje će što baciti, mislim na papire ne bacaju ništa što izaziva zaradu. Tako da papiri letaju po Ugandi kao Ibisi po Ruandi. No to je eto, jedan mali podatak koji je mene iznenadio za razliku od Ruande koja je predivno čista, teško da će te bilo gdje pronaći čik od cigarete, a gdje papirić. Ima jedna zanimljivost Ugandskog predsjednika Yoweri Musevenija, koji je jednom prilikom odgovorio na pitanje svojih stanovnika, odnosno novinara. Pitali su ga; Iz kojeg razloga je Uganda tako prljava, zašto ne bi mogla biti čista poput Ruande? Na što je on odgovorio, zato što Ruanđani nemaju što baciti. Moje mišljenje da je to vrlo bezobrazno, ali tako je kako je.
Što se tiče cijena u Ugandi dosta su jeftiniji od Ruande, iako su bogatiji, možda to i jest razlog. Primjer goriva koje je u Ugandi 4, 5 kn, a u Ruandi 6, 6 kn. No u Ugandi su restorani dosta skuplji u odnosu na Ruandu, iz jednog jednostavnog razloga, ona je više turistička od Ruande i gledaju naravno kako da zarade na tupavim bijelcima koji ne žale marke kada dođu tamo, a onda škrguću zubima kada se vrate u svoju državu jer su spalili 3 mjesečne plaće. Tko nam je kriv, ili im, hmm... Bilo kako bilo, idemo mi dalje, voziti se po Ugandi je prekrasno jer je dosta mjesta uz cestu slobodno i ljudi se kreću  u sigurnim zonama, odmor za oči poput Ruande, čajevi posađeni sa strana, ananas, banane, itd. Interesantno je što oni sade dokle ima. Primjerice, ako imaju ananasa za 700 hektara oni će ga saditi tako u komadu, pa i ako završe ukrivo na krajevima, tamo gdje staje ananas počinje druga kultura. Ne dira ih previše elegancija, bitno je da se to posadi. 
Dolazim tako do samostana, da skratim priču, a vama koji ste do ovdje došli čestitam, nisam vam dodijao 😁. Fratri imaju tamo svoj novicijat i moram priznati da ga dosta mladih Afrikanaca posjećuje, imamo veliki broj Manje Braće. Ljudi fino odgojeni, gledaju da ti bude ugodno kada dođeš, valjda se i zove Uganda pa ima poveznicu s ugodno. Tko će ga znati, čisto moja digresija, makar glupa, ali dobra je poveznica 😂. Izvade tako ljudi na stol svašta, od nekakvih viskija, do sokića-limunića. Sobe urede maksuz za tebe, nije samo da ju očiste kao kod nas, a posteljina stoji 20 mjeseci prije nego bilo tko uđe u sobu. Što se tiče ljudi koji dolaze kod njih, koji dolaze za misu. Interesantno je što je njihov samostan povezan s mjestom u kojem žive, tako da većina ljudi dolazi kod njih za misu slobodno u samostan, a fratri žive bez straha da će im oni nešto pokrasti. Naravno da je tako, jer je ovo samo stereotip, koji se zna obistiniti ali ne toliko često koliko mi mislimo. Dalje, mnogi od njih su lijepo obučeni iako nemaju, to je dokaz za sve naše ljude u RH, BiH, Srbiji, iako nema novca može se lijepo obući i za malo novaca. Ne treba se nositi Prada i Cavali, dobra kola skupi stan, i da želiš u Dubai. Malo sam otišao, događa se, hehe. Ti ljudi su otvoreni za razgovor, otvoreni za djelovanje, i ne ustručavaju se prići i pružiti ruku, te popričati, onoliko koliko im poznavanje Engleskog jezika pomaže. Iako je službeni ne priča ga cijela populacija.

Želim vam svima mir i dobro, i hvala vam.

Slika kroz Ugandu, onako na brzinu.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako sam odlučio postati fratar?

Utemeljitelj franjevačkog reda- Sv. Franjo Asiški- prvi dio

Mučenici iz DR Konga